Ovaj post nije vezan za rucni rad, inspirisan je mojim razmisljanjima i jednim lijepim vikendom .... solo
...dakle ostavili djecu i otisli na vikend sami ... moj zakoniti i ja .... bio mi grc grozan u stomaku ... jedno prvih 20-tak kilometara, a onda sam pocela uzivati ..... doduse i dalje pomalo sa strahom, ali uzivati.
Strah (neki skriveni) je ostao stalno prisutan (ono nedaj Boze da se nesto ruzno desi), ali bilo nam je super.
Ja sam onaj tip - kad sam s djecom ona su mi totalni prioritet i ja ne mogu "olabaviti", ne mogu se ni sebi posvetiti dovoljno, a kamoli drugima.
Ovaj put neki ljudi su me, kazu, tek upoznali, onu moju nesputanu prirodu - bas iznenadjeni.
Pa onda razmisljam otkud tolika transformacija, vjerovatno, kad sam s djecom, pretjerujem s brigom, mozda bih trebala popustiti, ali kako?
...dakle ostavili djecu i otisli na vikend sami ... moj zakoniti i ja .... bio mi grc grozan u stomaku ... jedno prvih 20-tak kilometara, a onda sam pocela uzivati ..... doduse i dalje pomalo sa strahom, ali uzivati.
Strah (neki skriveni) je ostao stalno prisutan (ono nedaj Boze da se nesto ruzno desi), ali bilo nam je super.
Ja sam onaj tip - kad sam s djecom ona su mi totalni prioritet i ja ne mogu "olabaviti", ne mogu se ni sebi posvetiti dovoljno, a kamoli drugima.
Ovaj put neki ljudi su me, kazu, tek upoznali, onu moju nesputanu prirodu - bas iznenadjeni.
Pa onda razmisljam otkud tolika transformacija, vjerovatno, kad sam s djecom, pretjerujem s brigom, mozda bih trebala popustiti, ali kako?
Nema komentara:
Objavi komentar